Odgovornost bivših članova uprave privatne fondacije: zahtjev i zastara

§ 29 PSG uređuje odgovornost prema privatnoj fondaciji. Fondacija je zato nosilac zahtjeva kao samostalno pravno lice. Korisnik, osnivač ili novoimenovani član uprave može imati ličnu štetu, ali time sam po sebi ne postaje nosilac zahtjeva fondacije za naknadu štete.

Napust funkcije ne mijenja ovu raspodjelu. Treba provjeriti da li je navodna povreda učinjena tokom ranije funkcije i da li je fondaciji nastala naknadiva šteta. Kasnija funkcija ili prekid kontakta s fondacijom ne rješavaju pitanje odgovornosti.

Šteta fondacije mora se odvojiti od ličnog zahtjeva drugog učesnika. Tako se unutrašnji spor o sastavu organa ne miješa sa stvarnim zahtjevom fondacije za naknadu štete.

§ 29 PSG veže odgovornost za štetu nastalu skrivljenom povredom dužnosti. Zato treba odvojeno odgovoriti na najmanje četiri pitanja: koja je dužnost važila, u čemu je povreda, kakvu je štetu pretrpjela fondacija i zašto je upravo to postupanje prouzrokovalo štetu?

Nepovoljan poslovni rezultat sam po sebi nije dovoljan. Odluka može kasnije biti neuspješna bez dokazane skrivljene povrede. S druge strane, nedostatak osnove odluke, neobrađen sukob interesa ili postupanje protivno izjavi fondacije mogu biti važni za odgovornost.

Mjerilo treba procijeniti prema informacijama i pravnoj situaciji u tadašnjem trenutku. Sadašnja uprava ne treba jednostavno zamijeniti tadašnji kontekst kasnijim događajima. Širi okvir objašnjava tema uprava fondacije i odgovornost.

Prema § 17 PSG uprava upravlja i zastupa privatnu fondaciju. Nakon promjene zato prvo treba provjeriti aktuelni upis i važeću izjavu fondacije. Iz toga se vidi ko može tražiti dokumente, donijeti odluku i odlučiti o ostvarivanju zahtjeva.

Bivši član više ne zastupa fondaciju u svojstvu člana organa. Može biti izvor informacija o ranijem postupanju ili mogući protivnik zahtjeva. Te uloge ne smiju se miješati s aktuelnim ovlaštenjem fondacije da postupa.

Ako je sadašnji član uprave lično uključen ili postoji konkretan sukob interesa, ta osoba ne treba sama upravljati odlukom o zahtjevu. Treba ispitati nezavisno odlučivanje i zastupanje. Potrebna sudska ili organska mjera zavisi od izjave fondacije, sastava organa i procesne situacije.

§ 1489 ABGB u pravilu predviđa rok od tri godine od trenutka kada je oštećenom poznata šteta i osoba koja ju je prouzrokovala. Za privatnu fondaciju zato datum promjene uprave nije automatski odlučujući. Važno je kada je fondacija pouzdano saznala činjenice koje nose zahtjev.

Prva sumnja ili neobjašnjena zabrinutost ne određuju automatski pouzdan datum. S druge strane, fondacija ne može nužno odgoditi početak roka samo zato što je pravna ocjena ili tačan iznos još sporan. Izvještaji, nalazi revizije, podaci o plaćanju i tok provjere trebaju pokazati stvarno saznanje.

§ 1489 ABGB predviđa i granicu od trideset godina kada šteta ili osoba štetnika nisu poznate. Za određena namjerna krivična djela zaprijećena kaznom većom od jedne godine postoji posebna zakonska veza. Koja varijanta važi zavisi od činjenica i ne treba je opšte navoditi.

Član uprave može tokom funkcije donijeti više različitih odluka. Svaka navodna povreda treba zato biti zabilježena s postupanjem, štetom, uzročnošću i saznanjem. Opšta oznaka poput „loše upravljanje“ nije dovoljna za provjeru zastare ili dokaza.

Spis treba pokazati kada je fondacija prvi put saznala za konkretnu štetu i moguću odgovornost. Važni mogu biti izvještaji revizije, interne provjere, bankovni podaci, ugovori, procjene i elektronska komunikacija. Kasnija pravna mišljenja treba odvojiti od prvih činjeničnih nalaza.

Obični pregovori o nagodbi ili interna provjera ne treba bez pravne ocjene smatrati radnjom koja čuva rok. Da li je potrebna tužba ili drugi kvalifikovani procesni korak zavisi od zahtjeva i procesne situacije.

Prije odluke o zahtjevu fondaciji je potreban potpun spis. On treba obuhvatiti aktuelni izvod iz registra, važeće verzije izjave fondacije, imenovanja organa, zapisnike, ugovore, tokove plaćanja, revizorske izvještaje i komunikaciju o otkrivanju događaja. Spise treba sačuvati u izvornom obliku s datumom i porijeklom.

Zatim se odvajaju uloge: ko odlučuje za fondaciju, ko zbog sukoba ne smije učestvovati, ko je mogući protivnik zahtjeva i ko je samo izvor dokaza? Tako se sprečava da mogući protivnik kontroliše odluku fondacije o postupku.

Konkretna sudska nadležnost, vrsta postupka, čuvanje dokaza i korak za zaštitu roka moraju se procijeniti prema slučaju. Tema razrješenje uprave fondacije zasebno obrađuje organski spor i ne zamjenjuje provjeru zahtjeva za naknadu štete.